By: Lucija ^^

Da/Ne

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blagi vonj jutra polako se širio ulicama Londona. Sunce se sramežljivo skrivalo iza napuhanih, asimetričnih oblaka koji su odbijali zlatne zrake sunca stvarajući savršenu paletu šara. Prozori kuća bili su odbojno savršene male kopije grada koji se polako budio iz svog sna, očito.

Bailee Dee je sjedila na rubu svoga kreveta nad kojim se prostirao snježno bijeli baldahin osvjetljavajući sobu koja je bila uređena po majčinu ukusu - strastvena gotika koja je tako točno opisivala majčin karakter. Pogled joj je uvijek padao na veliki zid nasuprot nje na kojemu su se pretapale zlatne i bijele linije tvoreći predivne male slapove blještavila na sunčevu sjaju. Zapravo, boje nisu bile ništa posebno, ljudi su uvijek vidjeli ogoljelo, jadno stablo čije je suho lišće pokrivalo blijedo tlo nad njim. Bailee je uvijek mislila da vide to jadno, maleno drvo jer to žele vidjeti i ne trude se vidjeti pravu sliku koja se krije iza tog drveta – ona je vidjela potpuno novi svijet. Novi nalet povjetarca podigao je blistavo bijele zavjese kao i nekoliko komada pergamenata koji su bespomoćno ležali na laminatu boje trešnje. Pao je i posljednji list na ružnom drvetu. Zbilja je ponekad mrzila London.

Ironično sam se nasmijala i otpuhnula pramen kose. Još uvijek sam tupo gledala u požutjeli komad pergamenta na kojem je zlatnim slovima bilo izvezeno ime „Blanchefleur“. Unatoč kompliciranoj eleganciji imena, zamrzila sam ga čim sam ga čula. Nije se smjelo dogoditi ono što se dogodilo. Jasper.

Poljubila ga je i uz vragolast osmjeh otklipsala do balkona da udahne malo svježeg zraka. Gušila se u moru različitih parfema. Još uvijek je držala času šampanjca u ruci, samo to još nije shvaćala. Nije zapamtila razlog bala kojeg je škola organizirala, ali je primijetila hrpu novih učenika koji su se našli na svjetlucavom plesnom podiju. Pogledala je prema Mjesecu koji je srebrno sjao monotonim crnim nebom i usta razvukla u prozračan poluosmijeh. Osjećala se potpunom. Bila je u vezi s Chrisom – pravoj vezi za koju je osjećala da će trajati, imala je savršenog brata, savršene prijatelje, u školi je sve bilo u redu…nije se sjećala kada je bila tako sretna.
Sve dok pred nju nije iskočila predivno poznata figura i zavidljivo joj se nasmijala. U kriku koji se izgubio u šumu grana Zabranjene šume, ispustila je času iz ruke koja je pala na kameni pod uz glasan lom kristalnog stakla gledajući njegovo otmjeno lice koje je sjalo na srebrnoj mjesečini. Njegova nestašna crna kosa, koju je lagani vjetar nespretno mrsio, okruživala je biserno blijedo lice, a morsko plave oči su mu vragolasto sjale.
>> Očekivao sam ljepšu dobrodošlicu.
- izustio je toplim glasom dok mu nijedna od riječi nije dopirala do nje. Potrčala je što je brže mogla gubeći se u hladnim hodnicima škole.
Stopila se sa kamenim zidovima kojima su grane lagano šaputale nježnu uspavanku.
>> Ovaj put mi nećeš pobjeći.
- nježno joj je šapnuo u uho. Nije se stigla okrenuti, a on ju je zarobio svojim toplim, mekanim usnama. Znala je da je loše to što radi, no svejedno je to napravila. Ujutro se probudila s njim kraj sebe. Poželjela ga je ubiti.

Blanchefleur je bila čarobnjačka škola stara stoljećima, osnovana još 1485. godine. Nalazi se na zapadu Finske, negdje u blizini Raahe, okružena modrim, nepredvidivim morem. U početku je dvorac bio malen i namijenjen nekolicini mladih čarobnjaka kao privatna škola, no kako se broj čarobnjaka povećavao povećavala se i veličina dvorca. U blizini dvorca nalazi se veliko, kristalno bistro jezero kao i nepregledno prostranstvo prirode te metlobojsko igralište. Školu su osnovala dva velika čarobnjaka – Mikko Thrallima i Tarja Halonen.

Ponovno sam bacila pergament što dalje od sebe, a zatim se ustala i uzela ga u ruke da ga još jednom pročitam iako sam sadržaj pergamenta znala napamet. Živcirao me zvuk škripanja tog žutog čudovišta u mojim rukama.
Misli mi je prekinuo snažan udarac o vrata nakon kojeg je ušla poznata figura sa nevjerojatno smrknutim izrazom lica. James.
>> Prvo se pokuca, znaš?
- rekla sam ljutito. Živcirala me njegova pojava, nisam mogla objasniti zašto. Jednostavno…nisam ga više gledala istim očima. Vjerujem da je taj osjećaj bio obostran, a nisam ga mogla kriviti zbog toga.
>> Šuti.
- kratko i vrlo oštro me je presjekao. Osjećala sam se kao da mi je zabio nož u leđa i nasilno kružio s njim. Ustala sam se u namjeri da izađem iz sobe iako zapravo nisam imala razloga za to, to je moja soba, ali me je grubo povukao za ruku i postavio pred sebe.
>> Glupačo.
- započeo je. Gledala sam u njegove noćno crne oči koje je naslijedio od oca. Bile su potpuno beživotne. Ali i dalje nisam nazirala mržnju koja ga izjeda u njima. Na trenutak sam pomislila da je to zbog toga što sam mu sestra, ali sam odbacila tu misao uz posprdan smijeh u sebi. Zbilja sam glupa, da.
>> Ne želiš ići. Ni ja ne želim to. Ali si sama kriva za to. I nevjerojatno si glupa i ne znam što da ti više kažem, a da te ne uvrijedim jer zbilja zaslužuješ to. A znam da najmanje što sad želiš je da te ljudi omalovažavaju. Ali, kvragu, glupačo jedna!
Pustio me je i otegnutim koracima izašao iz moje sobe uz glasan tresak žutih vrata. Krasno, čak me i mrzi na bratski način.
Zvuk zvona prekinuo je prašnjavu tišinu u mojoj sobi parajući mi uši. Pokupila sam kofere koji su neuredno ležali na podu i smušeno se spustila u predvorje.
Zdepasti čovjek odjeven u uredno crno odijelo ubrzano je pričao s majkom objašnjavajući joj nešto uz smiješne pokrete rukama. Znakovito se nakašljao primijetivši me, a zatim mi je majka uputila oštar pogled koji je tako odudarao od njenog savršeno mladog i blijedog lica. Oči, u kojima sam savršeno vidjela svoj sablasni odraz, su ju odale. Niti ona nije htjela da odem. Zašto su onda to radili?
Ispratili su me hladnim pogledom i prenježno zatvorili vrata nakon mog izlaska. Čak je Chris stajao na prozoru svoje kuće izgledajući tako pokislo. Sunce je izgubilo svoj sjaj među oblacima koji su se nemarno poslagali na nebu, a grane drveća su monotono i nepokretno stajale na svom mjestu.
Glasan tresak automobilskih vrata označio je totalno novi početak. A njegov okus sam već sada osjećala na nepcima i nije mi se sviđao.